O tvrđavi
16078
page-template,page-template-full_width,page-template-full_width-php,page,page-id-16078,bridge-core-2.4.4,ajax_fade,page_not_loaded,,no_animation_on_touch,qode-title-hidden,qode_grid_1200,side_area_uncovered_from_content,hide_top_bar_on_mobile_header,qode-theme-ver-22.9,qode-theme-bridge,disabled_footer_bottom,qode_header_in_grid,wpb-js-composer js-comp-ver-6.10.0,vc_responsive,elementor-default,elementor-kit-17467

Šešir kula

Glavna i najviša kula Tvrđave i danas čuva tajne…

 

DETALJNIJE >>

Kula 2

Kula koja je služila kao osmatračnica nad Dunavom…

 

DETALJNIJE >>

Kula 3

Kula koja se branila strelama…

 

DETALJNIJE >>

Kula 4

Kula sa kapelom

 

DETALJNIJE >>

Kula 5

Kula koja je branila Palatu

 

DETALJNIJE >>

Kula 6

Kula koja je branila Tvrđavu od napada sa brda

 

DETALJNIJE >>

Kula 7

Kula sa urezanim hrišćanskim natpisima na kamenu

 

DETALJNIJE >>

Kula 8

Kula koja je branila Glavnu kapiju tvrđave

 

DETALJNIJE >>

Topovska kula

Kula sa koje je ‘grmela’ topovska paljba

 

DETALJNIJE >>

Palata

Velelepno zdanje davnih zapovednika Tvrđave

 

DETALJNIJE >>

Arhitektura utvrđenja

Osnova Golubačke tvrđave prilagođena je konfiguraciji terena i čine je 9 kula  koje povezuju bedemi, i Palata. Na osnovu arhitekture i vremena gradnje uočava se osnovna podela utvrđenja na  dva dela:  Unutrašnje, sa najvišom Don-žon ili branič kulom, poznatom kao Šešir kula, i Spoljno, koje je u vreme ratova bilo prvo na udaru. Unutrašnje utvrđenje, odnosno njegov Gornji grad je po vremenu izgradnje najstariji, dok se narednim fazama i vremenu vladavine despota Stefana Lazarevića pripisuje izgradnja Palate sa kulom koja je brani, i sistem kula i bedema spoljnog utvrđenja. Ulaz u Tvrđavu bio je sa zapadne strane kroz Glavnu kapiju,  koja je imala drveni most iznad jarka ispunjenog vodom. Tvrđava je nastala u vreme korišćenja hladnog oružja, ali je tokom osmanske vladavine  izgrađena topovska kula za odbranu pristaništa i dozidane su obzide na kulama Spoljnog utvrđenja. Obzide su služile kao ojačanja i radi lakšeg rikošetiranja đuladi, jer je od XV veka u upotrebi vatreno oružje te je bilo neophodno prilagoditi arhitekturu novom načinu ratovanja.